U franjevačkoj crkvi sv. Križa u Osijeku posebno se štuje sv. Antun Padovanski još od dolaska Franjevaca u Osijek. Tome svjedoči i molba Franjevaca caru Franji I. 1697. da im dopusti sagraditi na prostoru male drvene crkvice veću i prostraniju crkvu. U novoj crkvi je izgrađen pokrajnji oltar sv. Antuna, a dar je španjolskog «fedmaršala Antuna grofa Al Gaudente». Štovanje se sv. Antuna u novoj crkvi još više povećalo.

Stoga se u osječkoj crkvi sv. Križa u Tvrđi više od tri stoljeća časti i slavi sv. Antun nalazitelj izgubljenih predmeta i stvari. Neprestano privlači svoje štovatelje, i to ne samo na svoj blagdan 13. lipnja, nego tijekom cijele godine.

U naše vrijeme štovatelji se okupljaju svakog utorka ujutro i navečer na molitvu svecu i sv. Misu, a posebno na pobožnost 13 utoraka u kojoj je štovatelja sve više što se bliži blagdan sveca. Na sam blagdan 13. lipnja izmijeni se nekoliko desetaka tisuća štovatelja sv. Antuna iz Osijeka i okolice.

Više svećenika ispovijeda veliko mnoštvo vjernika koje dolaze da se ispovjede, pričeste, duhovno obnove, zahvale Bogu i sv. Antunu padovanskom. Pri tome znaju da ne mogu doći k sv. Antunu, koji na rukama nosi Dijete-Isusa, ako nisu Isusovi prijatelji. Već oko 3 sata ujutro crkva sv. Križa u Tvrđi i veliko dvorište samostana su puni i ne prazne se do 21 sat.

Osječko Antunovo je, i danas, potvrda višestoljetnog ustrajnog rada osječkih franjevaca od vremena kada su upravljali obližnjim župama i bili župni vikari. Antunovo traje ne kao puki susret vjernika Osijeka i okolice, nego kao životna potvrda da je Franjevački red prirastao srcu običnih ljudi.

Antunovo je blagdan u svim našim slavonskim samostanima, ali najposjećeniji je u osječkom samostanu.